Crkveni zivot pravoslavnih Srba doseljenih u Dalmaciju od 14. do 17. vijeka razvijao se u skladu sa politickim i ostalim okolnostima na ovom podrucju. Prvu brigu o doseljenim pravoslavnim uskocima ("morlacima" ili "vlasima") vodili su u kontinentalnom dijelu Dalmacije svestenici i kaludjeri koji su zajedno sa pojedinim migracionim grupama prelazili ovamo, dok su oni malobrojniji Srbi po dalmatinskim primorskim gradovima pritjecali pod duhovno staranje grckih svestenika, koji su bili parosi cesto brojnih grckih kolonija po dalmatinskim gradovima. Kasnije su uz grcke parohe postavljani i srpski kapelani, koji su za svoje vjerne mogli da sluze na crkvenoslovenskom jeziku. Narociti znacaj u crkvenom i vjerskom zivotu dalmatinskih Srba imala su njihova tri manastira nastala u samom pocetku doseljavanja Srba u ove krajeve. Oni su kao centri pravoslavnog vjerskog i crkvenog zivota bili i geografski ravnomjerno rasporedeni. Dok je za Ravne Kotare i kraj pod Velebitom bio duhovni centar manastir Krupa, imala je Bukovica svoj manastir Krku, a Cetinska krajina - Dragovic. Krka je ubrzo stekla najveci ugled medju ovim manastirima, kako zbog toga sto je njen postanak vezan za licnost Jelene sestre cara Dusana, tako i zbog svog centralnog geografskog polozaja u ovim naseljima. Nadzor nad ovim manastirima vrsilp su obliznji episkopi, zetski i hercegovacki, a kasnije dabrobosanski. Krcki iguman je u crkvenom zivotu Dalmacije imao prvenstvo casti medju svestenstvom, a u narodu poseban ugled. Narod je imao ucesca u njegovom izboru. To nam pokazuje primjer krckog jeromonaha Simeona. Njega su predstavnici svestenstva i naroda izabrali za igumana, na osnovu cega ga je proizveo u taj cin zetski mitropolit Josif i izdao mu o tome na Veliku Gospojinu 1454. sindjeliju u kojoj veli da je uvazio ,,jednodusnoje izbranije vsego svjascenstva i blagocestivago naroda". Sindjelija jasno ukazuje na to da ovaj iguman nije imao da upravlja samo svojim manastirom, vec i okolnim narodom na sto ga mitropolit ovlascuje. Po blagoslovu ovog episkopa podizane su po Dalmaciji mnoge crkve: 1450. crkva sv. Nikole u Kuli Atlagica, 1456. sv. Djurdja u Padjenama, 1458. sv. Petra i Pavla u Polaci i 1458. sv. Stevana u Golubicu. Oko 1468. podignuta je crkva sv. Djurdja u Kninskom Polju, a 1467. crkva sv. Arhandjela Gavrila u Miranjama. Izmedju 1524. i 1537. podignute su mnoge crkve narocito u Bukovici. Ovakvo stanje neredovne crkvene jurisdikcije ostalo je i prvih decenija po padu Dalmacije pod Turke (1540.).

1 2 3 4